Home ĆAKULANJA Volim te kao kurva momačko veče

Volim te kao kurva momačko veče

0
Volim te kao kurva momačko veče

Kad sam se prvi put zaljubila, to je bilo u vrtiću u jednog Miloša. Presudilo je to što je bio lep visok i imao je mač iz crtaća “Hi Men”! Da li bi čika Frojd rekao da mač u ovom slučaju simbolizuje nešto drugo, ne znam, možda. Možda su se pak moje sklonosti ka ratnicima (ili samo delikventima, čija se hrabrost ukršta sa hiperaktivnošću i poremećajem pažnje) ispoljavale još na ranom uzrastu. Uglavnom, taj mač je bio ključ njegovog šmekerizma. I ja sam bila zaljubljena u njega, jer: a) sve su devojčice bile zaljubljene u njega, b)da sam bila dečak, bila bih on, c)jel sam spomenula mač?
Ukratko, projektovala sam se toliko da se nije znalo gde počinje on a gde završavam ja. Ako malo razmislite, po čemu se ova moja dečja zaljubljenost razlikuje od bilo koje druge? Ni po čemu, ja ću da vam kažem. Zamislite samo >200 konja auto i kul posao umesto “hi men” plastičnog mača i dobićete super poželjnog momka za svaku koja jedva čeka da se uda dok po Fejsbuku pršte samopromocije u vidu statusa o tome kako je jaka, samostalna i single forever.
Zaljubljenost je uvek ista, blaža psihozica, površna i prelepa uprkos svojoj vremenskoj ograničenosti. Jer mora proći. Šteta je ne biti zaljubljen makar samo jednom u životu, ista je to ekipa kao nekakve droge, skakanje padobranom, ili seks na javnom mestu, treba probati, ali na duge staze nikakve vajde od toga. Ko već razmišlja o tome kako “evo na primer ja sam zaljubljena u Peru već xy godina isto kao na početku” slobodno nek ne čita dalje, jer je debelo zaglibio u neku dijagnozu, a sad nemam vremena da se bavim time.

Foto: Facebook
Foto: Facebook

Ono što razlikuje klinku (ili klinca) ili neurotičnu odraslu od normalne uravnotežene odrasle osobe, je sposobnost da voli a ne samo da bude zaljubljena. Mada Đorđe Čvarkov kaže da se samo šunka vole ili nađeš neko malo jare pa ga zavoliš. Voleti znači prihvatiti tu osobu baš takvu kakva je, i doživeti je onako kako je Bog zamislio iako je roditelji možda nisu takvom učinili. Ovde ne pričam o čuvenoj “Niko nije savršen” jer je to neviđena glupost. Najpre jer ne postoji definicija savršenosti, krug je savršen, ali ako želite na njega da spustite kafu, onda vam ipak treba kocka, a to krug ne čini manje savršenim. Dakle, svi smo savršeni na svoj način, nekome kome odgovaramo baš ovakvi kakvi smo. Neki imaju socijalno poželjne osobine pa misle da su savršeniji od drugih, ili da imaju manje mana. I to isto. Šta su kog đavola mane? Ko je taj ko je odredio da je nešto mana a nešto kvalitet? Postoji disfunkcionalno ponašanje, i to je sve što priznajem od nepoželjnih osobina. To što ti se ne sviđa što neizostavno kasni, vraća prazan tetrapak u frižider, baca papiriće iz kola kroz prozor, znaci interpunkcije u porukama su mu poznati koliko i hijeroglifi, možeš da okačiš mački o rep ili odmah pored diplome Megadensa, ako je imaš. Take it or leave it. Oni zaljubljeni kad se napravi pukotina u njihovoj idealizaciji partnera, pokušavaju da ga promene po svaku cenu, sve pod izgovorom da bude bolji i za negovo dobro. How yes no!
Za mene voleti nekog znači želeti mu od srca sve najbolje. Ne pričam ovde o onoj patetičnoj “nek je srećan makar i s drugom” jok ja. Ne može da bude vala nigde srećniji no sa mnom, to da smo načisto. Ja nemam potrebu da on bude super kul i dopadljiv, kao potvrda moje vrednosti. Ja sam svoju vrednost potvrdila na drugim poljima, a ne time što sam se udala za najmlađeg direktora u istoriji EPS-a, ili klinca koji ceo život tera neku loptu i iz nekog nepoznatog razloga time zarađuje milione, recimo. I volim svog partnera ne zbog nečega što ima ili nema, ume ili ne ume, može ili ne može, već zato što ide za mnom i nosi ćebe da me pokrije kad ustanem da pijem kafu, zato što leži pored mene i kad mu se ne spava, jer zna da volim kad je tu i da se probudim kao dvomesečna beba kad je majka spusti u krevetac, i zato što mu je žao mojih kola pa ih pere češće nego ja, i zato što kupi i meni sladoled iako sam rekla da neću jer zna da ću u suprotnom pojesti pola njegovog, i zato što me ubi od zajebavanja da sam debela a u očaj padne kad neću da jedem s njim u 2h ujutru, i što zna razliku između koral, crvene, i ferrari crvene, i konačno, što me čini normalnom osobom koja nalazi svoj mir i sreću u konstruktivnim stvarima umesto u separeu na Freestyleru.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.